Nauka saosjećanja: kako ljubaznost i saosjećanje pozitivno utiču na zdravlje

Nauka saosjećanja: kako ljubaznost i saosjećanje pozitivno utiču na zdravlje

Nauka saosjećanja: kako ljubaznost i saosjećanje pozitivno utiču na zdravlje

Ljubaznost, dobrota i saosjećanje često se shvataju kao dobri ublaživači stresa te se naglašava njihov pozitivan uticaj na međuljudske odnose i zdravlje. Nekoliko naučnih studija potvrdilo je blagotvorne učinke saosjećanja za koje se tvrdi da podiže raspoloženje, pojačava altruističke osjećaje u ljudima te podstiče povezivanje s drugima.

Šta su saosjećanje i ljubaznost?

Ljubaznost je oblik pozitivnog društvenog povezivanja pojedinaca koje ima ublažavajuće učinke na stres te brojne druge blagotvorne osobine. Pozitivne interpersonalne veze nastaju kao posljedica dobrog društvenog ponašanja, a ogleda se u činovima kao što su donacije, volontiranje ili pružanje podrške drugima.

Uz ljubaznost, saosjećanje i dobrotu vežu se pojmovi kao što su velikodušnost i briga za druge. Stvaranjem socijalnih veza stvara se i osjećaj sreće koji zauzvrat pojačava pro-socijalno ponašanje. Ljubaznost ili saosjećanje podstiču i stvaranje moralnih osjećaja u pojedincima, budući da se kroz njih izražava velikodušnost, nesebičnost, ljubav i dobrota.

Uticaj gledanja empatičnih medijskih sadržaja na emocije i ponašanje ispitanika

Naučno istraživanje iz 2021. godine proučavalo je uticaj medija s empatičnim sadržajima na emocionalne reakcije ljudi u kontekstu pedijatrijske brige o mališanima. Ispitanike su činili roditelji i pružatelji zdravstvenih usluga koji su bili podvrgnuti gledanju ili standardnih dječjih programa ili programa s predominantno saosjećajnim porukama. Prije gledanja ispitanici su trebali procijeniti svoje emocije te su istu procjenu trebali obaviti u drugom navratu, osam minuta nakon završenog gledanja medijskog sadržaja.

Ispitanici su kao nagradu za sudjelovanje u istraživanju dobili poklon karticu nakon čega su bili upitani žele li karticu zadržati za sebe ili je nekome pokloniti. Oni ispitanici koji su bili izloženi empatičnim medijskim sadržajima izjavili su da su se osjećali sretnijima, smirenijima, zahvalnijima te da su bili manje nervozni.

Uz sve to, gledanje medija sa saosjećajnim porukama dirnulo je ispitanike emocionalno tako da su pokazali veći stepen darežljivosti. Njih 85% doniralo je svoju poklon karticu u poređenju s 54% ispitanika koji su bili izloženi standardnim medijskim sadržajima. Sve u svemu, pokazalo se da ljubaznost i saosjećanje pojačavaju pozitivne emocije u ljudima te podstiču velikodušnost, no valja istaknuti da je istraživanje provedeno samo u kontekstu zdravstvene skrbi.

Kako činovi saosjećanja i dobrote utječu na opšte blagostanje pojedinca

U studiji iz 2019. godine istraživači su proučavali učinke 7-dnevnog iskazivanja dobrote na subjektivni doživljaj sreće ispitanika. Cilj istraživanja je bio odrediti da li različite manifestacije dobrote mogu proizvesti različit stepen sreće. Ovo se istraživanje nadovezalo na raniju meta-analizu psiholoških učinaka dobrote koje je otkrilo da izvođenje dobrih djela pojačava osjećaj sreće i djeluje blagotvorno na pojedinca.

U istraživanju su činovi dobrote testirani u kontekstu čvrstih ili slabih socijalnih veza, gledalo se ima li razlike u činjenju dobrih djela sebi ili drugima te postoji li razlika između činjenja i promatranja dobrih djela. Ova su se zapažanja kod testiranih ispitanika uspoređivala s kontrolnom grupom ispitanika koji nisu trebali činiti ili posmatrati dobra djela. Uopšteno govoreći, rezultati su pokazali da izvršavanje dobrih djela tokom sedmice pozitivno utiče na pojačanje osjećaja sreće kako u kontekstu jakih tako i slabih socijalnih veza i bez obzira da li se dobrota iskazivala prema sebi ili drugima ili se samo posmatralo, dobra djela koja čine drugi. Važna je saosjećajnost po sebi, a ne njen pojavni oblik.

Uticaj saosjećanja i dobrote na kontrolu bola

Oduvijek se zna se da mentalni procesi mogu uticati na doživljaj jačine bola. Stoga se primjena nekih psihoterapijskih metoda poput mindfulnessa ili kognitivne bihevioralne terapije pokazala kao pozitivna metoda ublažavanja hroničnog bola.

CTF ili compassion-focused therapy je forma psihoterapije koja integriše tehnike kognitivne bihevioralne terapije, elemente socijalne, razvojne ili budističke psihologije i neuroznanosti, te ih koristi za učenje iskazivanja saosjećanja. CTF terapija se posebno pokazala korisnom kod pacijenata koji pate od visokog stepena samokritičnosti ili sramežljivosti, osobina koje ih vode poteškoćama u iskazivanju topline ili dobrote prema sebi i svojim bližnjima.

Istraživanje temeljeno na CTF terapiji proučavalo je uticaj ljubaznosti i iskazivanja ljubavi na doživljaj hronične boli. Ispitanici su izvodili vježbe temeljene na iskazivanju saosjećanja u sigurnom eksperimentalnom okruženju te ih se podsticalo da spontano iskazuju saosjećajnost, a da je nikako ne povezuju s osjećajem lične slabosti ili činjenja nečega pogrešnog.

Studija je provedena u kliničkim uslovima, a ispitanici su trebali ispuniti upitnik prije i nakon podvrgavanja terapijskim vježbama. Rezultati su pokazali pozitivan pomak kod ispitanika u pogledu poboljšanja doživljaja bola te smanjenju tjeskobe i depresije. Ispitanici su također primijetili pomake u svom ponašanju. Istraživači su zaključili da primjena terapijskih metoda temeljenih na saosjećanju (poput mindfulnessa) može imati potencijalnu kliničku primjenu kod kontrole bola kod pacijenata te druge pozitivne učinke.

Zašto je tome tako? Saosjećanje i dobrota imaju moć izmamljivanja osjećaja ugode kod pacijenata, a za tu su ugodu dijelom zaslužni i neurobiološki procesi koji stoje iza njih. Naime, kada činimo dobra djela naš metabolizam stvara “hormone sreće” kao što je oksitocin koji ima ulogu smanjenja stresa tako što inhibira reakciju simpatoadrenalnog sistema. Uz oksitocin organizam stvara katekolamine kao što je dopamin koji djeluje s oksitocinom stvarajući osjećaj ugode ili užitka.

Iskazivanje saosjećanja ima uticaj i na prehladu

Osim navedenih prednosti koje saosjećanje ima na zdravlje, jedna manje očita je njezin uticaj na smanjenje pojave prehlade te ublažavanje njenih simptoma. Potvrdila je to i studija na pacijentima koji su svoje ljekare opisali kao empatične. Kod njih se naime smanjila učestalost pojavljivanja prehlade i njeno trajanje, te im se poboljšao imunološki odgovor.

Zaključimo: saosjećanje, ljubaznost i dobrota, bez obzira u kojoj se formi pojavljuju, pridonose boljem fiziološkom i psihološkom zdravlju pojedinaca. Istraživanja u ovom području su pokazala da iskazivanje ovih pozitivnih osjećaja i djela može pridonijeti ublažavanju bola i boljem mentalnom zdravlju te poslužiti kao faktor prevencije kod nekih bolesti kao što je prehlada.

Peuzeto sa: mladibl.com