Suština seminarskih radova je da se pojedinac bliže i detaljnije upozna sa nekom temom jer naravno na predavanjima nikad nema dovoljno vremena da se pređe sve što je bitno, a u isto vrijeme pisanje seminarskih radova je kao mala obuka za pisanje budućih naučnih radova za one koji će nastaviti da se bave naučno-istrživačkim radom. Nikako ne treba samo iskopati neki tekst (ili više njih) i samo ga prepisati i/ili prevesti bez ikakvog smisla – tako se piše loš seminarski rad. Ono što treba uraditi je pretražiti literaturu, pročitati više tekstova na tu temu, objasniti prvo sebi tu priču tj. pokušati razumjeti i tek onda je prepričajte na papiru svojim riječima – tako se piše dobar seminarski rad. I nikada, nikada, nikada nemojte napisati nešto što niste razumjeli!
Što se strukture tiče, mora da postoji uvod, razrada, zaključak.
U uvodu treba da predstavite motivaciju, ukratko suštinu i eventualno neki istorijat teme. Pod motivacijom se podrazumijeva odgovor na pitanja „Zašto je to bitno? Zašto to istražujemo? Šta želimo da naučimo?“
Što se razrade tiče to je glavni dio, tu izlažete ono što ste pročitali i naučili. Prvo postavite temu odnosno navedete ili glavne karakteristike nečega pa posle objašnjavate, ili uvedete pojmove i osnovu koja će vam trebati za obradu date teme. Ako uvodite neki novi pojam, skraćenicu – obavezno je objasnite. Ako imate neku jednačinu – obavezno objasnite šta predstavlja svaki simbol. Nemojte samo nabacati podatke jer u tom slučaju rad izgleda sklepan nalik Frankenštajnu. Trudite se da ima neki tok, neki logičan slijed. Da nova priča slijedi iz prethodne. Seminarski rad treba da bude shvatljivi sažetak neke teme, stoga dok ga pišete pokušajte da se stavite na mjesto vašeg kolege iz grupe koji nije upućen u tu temu a koji bi to čitao, i uvek se pitajte da li bi je razumio. Neka rad koji vi pišete bude rad koji biste i sami željeli da pročitate i mislili da je dobar.
Konačno dolazimo do zaključka seminarskog rada. Obično se studentski seminarski radovi završe naglo, samo se prekinu, kao film bez epiloga gdje u djeliću sekunde vidite samo da je glavni junak preživio/nastradao i kraj, nema onog da odjaše mirno u zalazak sunca i sl. Samo nagli kraj – kao litica. Bez zaključka priča ostaje nedovršena. U principu, zaključak jeste i najteži dio za pisanje. Međutim, on ne mora da sadrži ništa epohalno. Nekada zaključak samo treba da vam bude kratak sažetak teme, izdvajanje onog najbitnijeg, onog što želite ljudi da zapamte iako će većinu zaboraviti.
Reference
Svaki dobar seminarski rad apsolutno mora da sadrži listu referenci tj. izvora informacija koje ste koristili. Danas na internetu možete naći bukvalno sve, ali i dalje ako možete da dodjete do neke knjige iz koje možete da izvučete bar neke informacije koje vam trebaju – uvijek koristite knjige.
Naravno, ako ćemo da budemo profesionalni najbolji izvor informacija su naučni radovi jer u knjigama i udžbenicima mogu da se potkradu greške, informacije mogu biti zastarjele i sl.
Što se izbora sa interneta tiče to je sve ok, i naravno treba da ih navedete kao regularan izvor na kraju seminarskog rada, ali budite oprezni oko toga koliko vjerujete nekom sajtu. Iako je wikipedia danas najrasprostranjenija i najkorišćenija enciklopedija ona u principu nije pouzdan izvor jer tu svako može da mijenja šta hoce. Na sreću, u vezi svake teme na wikipediji, na dnu strane nalazi se lista referenci, tako da wikipedia može biti vrlo korisna polazna tačka, ali ne citirate nju, već onda pogledate reference koje wikipedija daje na dnu strane i njih citirate. Osim toga, validni i vrlo vrlo korisni izvori su svi univerzitetski sajtovi koje prepoznajete po nastavku .edu koji imaju. Najlakši i možda najbolji način da dođete do informacija sa takvih sajtova je da guglate vašu temu, pojam gdje ćete dodati još i reč „lecture“ (eng. predavanje; preporučujem da guglate na engleskom jer su univerzitetski sajtovi engleskog govornog područja najzastupljeniji na netu), dakle guglajte na primjer „stellar structure lecture“. Na taj način nalazite predavanja univerzitetskih profesora na tu temu što znači da su informacije u glavnom pouzdane a i da su tekstovi napisani tako da su namijenjeni u glavnom studentima.
Izvor: link.
