Italijani su me prihvatili širom otvorenih ruku – kulturna razmena u Italiji

Italijani su me prihvatili širom otvorenih ruku – kulturna razmena u Italiji

Italijani su me prihvatili širom otvorenih ruku – kulturna razmena u Italiji

Naša učesnica programa kulturne razmene sa Italijom, Iman, javlja nam se iz Firence, gde boravi već mesec dana. Više o njenom iskustvu pročitajte u nastavku.

Porodica mi se dopala i preko razgovora na kameri, a uživo su se pokazali kao još bolji. Lijepo su me dočekali, stvorili smo dobar odnos od samog početka. Odlično se slažemo. Mnogo razgovaramo, tako da čak i ako dođe do nekog nesporazuma, rješavamo to vrlo mirno i efikasno. Moje malo dijete i ja se dobro slažemo, volim provoditi vrijeme s njim. Jedino se moja pluća ne slažu, obzirom da on ima 8 godina i mnogo je živahan, a ja baš i nemam kondicije za cjelodnevno skakanje.🤣

Pošto je ispalo tako da moj rođendan dolazi u periodu mog boravka u Firenci, tačnije 25. aprila, iznenadili su me lijepim slavljem, doručkom, tortom, svjećicama, poklonima… Nakon toga i ručkom. Igrom slučaja, taj dan je u Italiji neradni dan, tako da je cijeli dan bio posvećen meni. Kad je riječ o Firenci – gradu u kojem živim posljednjih mjesec dana, mogu samo reći da mi je dva mjeseca čak i malo. Generalno sam veliki ljubitelj Italije, dosta gradova sam i posjetila, ali nekako mi je Firenca ostala neposjećena. No, nadoknadila sam to sada.

Firenca je prelijep grad, glavni grad Toskanske regije. Iako sam u Firenci prvi put, uopće se ne osjećam tako. A izgleda da me ni oni ne vide kao stranca, barem ne na prvi pogled. Primijetila sam kako se drugim ljudima znaju obratiti na engleskom u samom startu, dok se meni niko ne obraća na engleskom, dok ne zamolim. Čak mi se desilo nekoliko puta da su me zaustavili na ulici, da pitaju za neko mjesto. U biti, ljepše se osjećam ovdje, nego u svom vlastitom gradu. Spoj nevjerovatne arhitekture, prirodnog okruženja, divnih ljudi i hrane. I stvarno ne znam šta mi je ljepše.

Centar grada i nije toliko okružen prirodom, nađe se neko drvo, ali kad se malo udalji od centra… Ulice su masovno okružene drvećem i cvijećem. Pogotovo mostovi, koji nisu toliko atraktivni turistima. Još jedna super stvar jeste da vam do morske obale treba nekih pola sata. Istina je da za malo ljepše plaže treba malo više vremena, no, najbliža je udaljena nekih pola sata autom.

Za razliku od ljudi na sjeveru Italije, ovdje su ljudi dosta prijatniji, gostoljubljiviji, ljubazniji. Čak i pričaju engleski, što je na sjeveru zaista rijedak slučaj, barem prema mom iskustvu. Firenca je dosta siguran grad, čak i tokom večeri. Ljudi se ovdje nekako baš bave samo sobom. Osim ako nije neka svađa na ulici u pitanju, tada apsolutno svi gledaju i slušaju tu svađu. A Italijani se mnogo vole svađati. Pogotovo u saobraćaju.

S druge strane, fascinantno mi je koliko nisu dramatični npr. u pogledu djece, svuda možete vidjeti malu djecu koja sama trče ulicama i roditelje koji uopće ne drame oko toga gdje im je dijete. Da, nisu toliko dramatični, osim u saobraćaju. Hrana, naravno da je ukusna, a ako poslije 12h popodne želite samo popiti piće, da ne kažem kafu, načekat ćete se, jer za vrijeme ručka “ne možete” samo popiti piće/kafu. I naravno da aperol piju kao vodu.

Jedina stvar koju ja ne preferiram, jeste gužva, a ovdje je ogromna, čak i van sezone. Ulice su pune turista iz svih dijelova svijeta. Mada ima i mnogo stanovnika koji dolaze iz svih dijelova svijeta. Ukratko rečeno, mislim da bolji opis od “ljepše se osjećam u Firenci nego u svom vlastitom gradu”, za ovaj grad ne mogu naći.

Svoje slobodno vrijeme koristim za obilazak grada, nekada prosto lutam fascinantnim ulicama, nekada posjećujem muzeje, galerije, ili prosto sjednem na kafu i čitam knjigu. A nekada izađem i sa nekoliko divnih ljudi koje sam upoznala tokom boravka ovdje. Pošto živim na samoj granici Firence i mjesta koje se zove Fiesole, uvijek mogu da biram da li ću piti kafu u centru Firence ili u centru Fiesola. A i jedno i drugo su mi podjednako blizu.

Obzirom da je saobraćaj uređen, vozom uvijek mogu otići u bilo koji bliži grad. Kuća u kojoj živim ima bajkovitu baštu, tako da nekad kada mi se ne da probijati kroz gužvu, prosto uživam u cvrkutu ptica, potoku koji prolazi kroz baštu, prelijepom cvijeću i gušterima. A imam i psa, kud ćeš bolje. Ljubitelj sam prirode pa je ova kuća pun pogodak za mene. Ne mogu izdvojiti konkretno šta mi se najviše dopalo, ali rekla bih da pored grada, nekako mi se najviše dopao taj dobar odnos koji imam sa porodicom.

Budućim kandidatima poručuje:

Budućim kandidatima poručila bih samo da ne razmišljaju, nego da se prijave. Ovo iskustvo vrijedi sveg novca koji se potroši tokom programa.

Ukoliko i ti želiš u Italiju, preostaje ti da klikneš PRIJAVI SE