25-godišnja Isidora Semnić je studije medicine u Novom Sadu završila sa prosjekom 9,96.
Objašnjavajući koje to dobro utemeljene navike izdvajaju mlade zbog kojih čak i najteže studije djeluju lako i primamljivo, napominje da je recept za uspjeh individualan, te da ga čovjek ne pronađe jednom, već se uvijek usavršava, tragajući za novim načinima izgrađivanja sebe.
– Tokom studija sam dosta vremena provodila pripremajući ispite, ali to je sastavni dio medicinske profesije, kaže Isidora Semnić.
– Kada dugotrajan rad i odricanje imaju plemenit cilj, a to je kod ljekara pomoć pacijentu, mislim da se na njih gleda iz drugačije perspektive, što ću, nadam se, u budućnosti i iskusiti. Pored plivanja i putovanja, muzika je bitan dio mog odrastanja. Kroz vjžbanje i javno nastupanje, svirajući violinu, susretala sam se tremom i mehanizmima savladavanja iste, a profesorica violine Monika Zima bila je neko ko me je naučio temeljnom radu i istrajnosti, uz spoznaju da je svaki čovjek umjetnik za sebe i da svako može u sebi pronaći neku crtu kreativnosti.
Rođena je 1996. godine u Srpskoj Atini, gdje je potom završila Gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj” i Srednju muzičku školu „Isidor Bajić”, a 2015. godine se upisala na studije medicine. Kako kaže, odrastanje i školovanje ne može da zamisli bez svoje porodice, prijatelja i religije.
– Iako dolazim iz porodice ljekara, mogu reći da su savjeti mojih roditelja na početku išli u pravcu nekih drugih profesija, s obzirom na njihovo lično iskustvo, odricanje i naporan rad, priznaje Isidora.
– Kada sam početkom gimnazijskog obrazovanja osjetila da polje mog interesovanja počiva na (bio)medicinskim naukama, odlučila sam da krenem tim putem i zahvalna sam na podršci i savjetima roditelja, brata, sestre i bake.
Od iskustava van granica Srbije, u domenu svoje buduće profesije, rado se sjeti boravka u Regensburgu, koji je posjetila zahvaljujući stipendiji Njemačke službe za razmjenu studenata, a decimala razlike za „okrugli” prosjek potiče iz jednog testa koji je tamo polagala, priznala je uz osmijeh, aludirajući na ocjenu koja joj je nedostajala da bi se pohvalila čistom desetkom nakon prve etape akademskog obrazovanja.
– Stil učenja i primjene znanja se svakako razlikuju, ali mislim da se, kao i u svemu, pozitivne strane jasno ocrtavaju kod oba sistema. Dok je u Njemačkoj težište bilo na praktičnom radu i svestranosti studenta, kako u medicinskom, tako i u drugim aspektima života (volonterski rad/privremeni poslovi), stekla sam utisak da u Srbiji studenti brzo usvajaju radne navike, kao i da su zbog obilja informacija „primorani” da se uče selekciji bitnog od nebitnog. Iskustvo koje bih također izdvojila jeste studentski kongres u Portu 2019. godine, gdje sam prezentovala studentski rad. Portugal, zemlja toplih ljudi, lijepog vina i autentične arhitekture, ostao mi je u turističkom dnevniku zabilježen kao jedna od najlepših država koje sam posjetila.
Medicinu vidi kao izuzetno široko naučno-istraživačko polje, gdje svaka grana ima svoje čari, prenosi portal Studenti.alo.rs.
– Interesuju me neuronauke i nadam se daljem usavršavanju u tom polju. Pored toga, dopada mi se i interna medicina. Pitanje otići ili ostati jeste nešto što se mladima neminovno nameće. Ne isključujem edukaciju u inostranstvu, ali voljela bih da doprinesem našem zdravstvu, jer smatram da je vršiti poziv ljekara u svojoj zemlji i pomoći svom narodu i čast i obaveza, kaže ona.
Izvor: Link
