Maksim Gorki (rus. Максим Горький, pravo ime – Aleksej Maksimovič Pješkov, rus. Алексей Максимович Пешков, 1868 – 1936)
Maksim Gorki je pisac, književni kritičar i publicista koji je na prelazu dva vijeka zauzeo značajno mjesto u ruskoj književnosti. U vrijeme moralnih previranja i razočarenja, opšteg nezadovoljstva s jedne strane i sazrijevanja budućih događaja s druge strane, u ranom stvaralaštvu Gorkog pronalazimo strasnog umjetnika. Gorki je dao veliki doprinos razvoju književnosti za djecu. Autor je književnost za djecu smatrao sredstvom odgoja i nastojao je da privuče druge sovjetske pisce. Savjetovao je mladim piscima da čitaju narodne priče, kako bi razvijali maštu i cijenili vrijednost fikcije u umjetnosti. Naročito je značajan i neosporan uticaj usmenog stvaralaštva na pisanu književnost.
Tridesetih godina prošlog vijeka Maksim Gorki je savjetovao djecu da čitaju djela velikih klasika književnosti. Insistirao je da čitaju Puškinova, Ljermontovljeva, Tolstojeva, Turgenjevljeva i Čehovljeva djela. U dogovoru sa izdavačkom kućom Parus htio je izdati štivo namijenjeno djeci svih uzrasta i zalagao se za osnivanje udruženja književnika.
Gorki je svoje bajke izgradio na elementima folklornog stvaralaštva, ali bajke ovog pisca u velikoj mjeri odstupaju od uobičajenog kanona narodne bajke. Prostor u bajkama Gorkog nije čarobno carstvo, guste šume kao u bajci Baba Jaga, daleke zemlje, već realistični prostori i prostori koji su obojeni romantičarskim raspoloženjima.
Gorki je rehabilitovao i popularizovao bajku, tako što je napisao bajke koje u svojoj osnovi imaju elemente narodne bajke, ali koje sadrže vrlo realistične detalje iz svakodnevice, savremene ideje o radu, borbi i prihvatanju života kao polja rada i borbe. Upravo zbog svog interesantnog sižea, vrlo zanimljivih likova, savremenih problema i ideja koje se nalaze u osnovi bajki, bajke privlače pažnju i djece i odraslih.
Bajka može da nas poduči o radu, borbi, upornosti i prihvatanju života sa svim svojim poteškoćama, a na nama je da samo uzmemo knjigu u ruke i krenemo sa čitanjem.
Autor članka: predavač ruskog jezika Ajla Kurahović