Anja nam prenosi svoje iskustvo sa kulturne razmjene sa Italijom.
U ovom ludom vremenu, gdje su svi preokupirani novim “mjerama zaštite” i privikavanju na maske i ovakav način života, poželjela sam da se prisjetim jednog predivnog životnog iskustva.
Možda zvuči previše entuzijastično, ali moje iskustvo u Italiji mi je u potpunosti promijenilo pogled na život. Moram priznati da sam imala sreće po pitanju pronalaženja porodice sa kojom sam živjela, a i rekla bih sreću što se sve to dogodilo na ljeto 2019. godine kada niko nije ni slutio kako će nas život danas izgledati. Pomalo me čini tužnom to što kada pomislim na odlazak u Italiju danas, shvatim da nije onakva kakvu sam je ja ostavila, i da to nije ono što bih sada tamo zatekla. Ne samo Italija, nego cijeli svijet. Naravno ona ostaje prelijepa sa svim svojim čarima, ali tokom globalne pandemije je sve postalo pomalo sumorno i monotono. Baš zbog toga odlučila sam da prepričam svoje iskustvo i da se i sama “vratim” u Italiju bar na par minuta.
Godina kada sam se odlučila za ovaj program mi je bila jedna od prekretnica u životu jer sam tog ljeta završila srednju školu i kao i svi osamnaestogodišnjaci trebala da odlučim šta dalje da radim sa svojim životom. Naravno, nisam imala pojma šta želim, ali koliko god sam razmišljala i istraživala samu sebe šta je to što me zanima, uvijek bih došla do istog zaključka, a to je da moram da putujem. To je jedna od onih želja koja vam iznutra ne da mira dok je ne ostvarite, i tako sam morala da pronađem način da odem, naravno sa 18-19 godina nisam bila u mogućnosti da samo odem kao turista i “živim” u Italiji 3 mjeseca, nego sam tražila način da to ostvarim, a da ujedno bude korisno i zanimljivo iskustvo. Tako sam našla program kulturne razmjene, obavila potrebnu proceduru, i vrlo brzo našla porodicu koja me prihvatila kao da sam dio njih.
Onog momenta kad sam krenula na put, meni je avantura počela jer sam se našla u dosta “nezgodnih” situacija gdje jednostavno imate izbor da sjednete i plačete, eventualno zovete nekog od svojih, ili da samo nastavite dalje i pokušate se snaći u vremenu i prostoru. Tako sam ja stigla u Bolonju u 4 ujutru gdje sam trebala da presjednem na drugi autobus koji je trebao da me vozi dalje do Bergama gdje me je čekala moja italijanska porodica. Tu mi se već život iskomplikovao jer sam navodno trebala da čekam nekih sat vremena i moj bus je trebao da se pojavi, a ja da bježim sa te pomalo jezive stanice pune raznoraznih ljudi. Ipak nalazila sam se u sred Italije u sred noći, potpuno sama, i nikad ne znate šta da očekujete od ljudi koji “nisu vaši”. Nisu čak ni italijani več turisti, migranti, i sl. Moj autobus se nije pojavljivao narednih 5 sati, a ja sam se nakon gledanja istog ambijenta već privikla na tu situaciju u kojoj se nalazim, ali već sam počela razmišljati da ću tu zauvijek ostati. Autobus za Bergamo se navodno pokvario i nikad se nije pojavio, a ja sam sa svojom koferčinom (koju sam naravno pretrpala kao i svako žensko kad putuje) trčala po Bolonji tražeći željezničku stanicu, da bih vozom stigla konačno do destinacije. Uspjela sam da se snađem, konačno sjednem u taj voz, i pomislila sam da je sada sve uredu i da možda jednog dana i stignem tamo gdje sam krenula prije 100 sati. Vozila sam se nekih 2-3 sata, i voz je stao u sred ničega, a na razglas su nam rekli da je voz u kvaru i da moramo svi da izađemo i doslovno hvatamo drugi koji je krenuo za Milano. Naravno ja i moj kofer koji je skoro veći od mene smo se uputili ka tom drugom vozu, ali ne znamo ni tačno kojem jer svi izgledaju isto, a ljudi mi ne mogu pomoći jer su kao što sam rekla turisti, izgubljeni koliko i ja. Tako da mi je preostalo da samo instinktivno pratim kineze koje sam upratila u svom vozu i pretpostavila da i oni idu za taj Milano. Naravno stigla sam u Milano i dok sam čekala treći voz koji bi me konačno dovezao do Bergama, pomislila sam ako mi je ovako počeo put, kakve me još situacije tek čekaju..a zatim sam ipak pomislila da ako se sada pomučim, da me ovdje možda čeka nešto predobro i da se ovo sve isplati. Morala sam samu sebe da utješim jer inače mislim da bih ostala plačući na prljavoj stanici u Bolonji koja se baš tad renovirala. Napokon sam stigla u Bergamo i moja avantura je zaista predivno počela.
Prva stvar koju sam rekla svojoj porodici da želim da probam u Italiji, bila je prava italijanska pizza, tiramisù i naravno gelato. Ispostavilo se da je moja italijanska mama (tako sam je nazvala jer mi je zaista bila kao mama) planirala sledeće jutro da pravi tiramisù za svojih 16 prijatelja, a njeni roditelji kod kojih smo išli svaki vikend da drže tradicionalnu piceriju i mogla sam da biram picu kakvu poželim. Nekim čudom sam uspjela da održim liniju i da se ne udebljam. Naravno probala sam pastu na hiljadu načina, a čak i nisam veliki obožavalac paste, ali to baš i ne možete izjaviti u Italiji.
Tokom slobodnih dana sama sam obilazila gradove u okolini, naravno prvom prilikom sam se uputila za Milano, ali ovaj put odmorna, raspoložena i bez kofera. Čim sam stigla i izašla sa stanice pitala sam prvog čovjeka kako da stignem do Duoma pješke, a on me pogledao kao da sa mnom nešto nije uredu jer svako normalan bi sjeo na metro, ali ja sam željela da razgledam što je više moguće. Tokom svog boravka u Italiji, sama sam posjetila Veronu i Veneciju, a srećom moja porodica je bila veoma aktivna i avanturistički nastrojena tako da sam sa njima posjećivala planine, jezera, pećine, što mi je u potpunosti odgovaralo.
Za kraj bih samo rekla da onog momenta kada sam prešla granicu, i izašla iz Italije već sam počela da osjećam prazninu i već je počelo sve da mi nedostaje. Naravno morala sam da se vratim svom životu, ali kao što sam već na početku rekla, ovo putovanje me je promijenilo. Upoznala sam mnoge divne ljude, i vidjela nezaboravna mjesta, ali najviše od svega sam upoznala sebe i to je ono što mi je u tom periodu života baš trebalo. Sada studiram italijanski jezik i književnost i već odavno planiram da se vratim u Italiju, ovaj put povodom studija, ali moja poenta je da bih ovo iskustvo apsolutno preporučila svima onima koji žele da izađu iz svoje zone komfora i da otkriju svijet ali i svijet u sebi. Tek kad se nađete sami sa sobom u nepoznatoj situaciji gdje jednostavno morate da se snalazite shvatićete koliko ste sposobni.
Upoznajte i Vi ljepote Italije. Prijavite se klikom na dugme OVDJE
