Prije par godina pročitala sam sasvim slučajno iskustvo jedne djevojke koja je bila na razmjeni u Španiji. Tada sam kroz šalu predložila svojoj drugarici da idemo. Prije godinu dana to više nije bila samo šala jer je u tom trenutku postala naša odluka. Neki moji prijatelji su se oduševili sa tom odlukom, neki nisu, ali jedno je bilo sigurno, za to vam je potrebna samo volja i hrabrost da upoznate novu kulturu, običaje, ljude i jezik. Zamolile smo Agenciju da moja drugarica i ja budemo u blizini, što su oni i ispunili. Kroz cijeli proces prijavljivanja za ovu razmjenu takodje su bili uz nas. Ja sam u mjestu El Rompido. Mjesto je blizu Sevilje. Već tokom prve sedmice upoznala sam dosta mladih ljudi koji žive tu, neki su pričali engleski, neki nisu, ali baš te situacije su me natjerale da se brže prilagodim i oslobodim da malo po malo, počnem da pričam španski. Ljudi su veoma prijatni, spremni da pomognu u svakom trenutku, a hrana im je odlična. Porodicu koju sam izabrala je mnogo prijatna prema meni, nisam imala nikakvih problema. Putujem sa njima, obilazim nova mjesta, u svakom trenutku su tu za mene. Provodim vrijeme i sa njima i sa njihovim prijateljima. Često smo na plaži i na bazenu. Porodica ima četvoro djece, ali veoma lijepo su vaspitana pa me slušaju i već u prvih par dana sam se osjećala kao dio njihove porodice. Smatram da za ovu odluku treba mnogo hrabrosti, ali vjerujte mi da je ovo putovanje i ovaj korak meni donio jedno veliko iskustvo, jer pored toga što upoznajem mnogo novih ljudi i stvaram mnogo novih prijatelja, ova odluka mi pokazuje da se mogu osloniti na sebe, snaći u svakoj situaciji i biti spremna da hrabrije koračam kroz život.
