1. Agatina majka nije željela da Agata nauči da čita
Prije nego što će postati jedan od autora najtiražnijih romana, postojala je opasnost da će Agata ostati nepismena. Njena majka se protivila tome da Agata uči da čita sve do njene osme godine (kada je Agata sama to naučila), insistirajući na obrazovanju kod kuće i odbijajući da joj dozvoli bilo kakvo formalno obrazovanje, sve do Agatine petnaeste godine, kada ju je porodica otpremila u školu u Pariz.
2. Herkul Poaro je zaista postojao
Otmjeni detektiv sa brkovima koji je imao gospodski pristup rješavanju slučajeva je možda najpoznatija kreacija Agate Kristi. Smatra se da je Agata dobila ideju za njegov lik kada je primijetila jednog Belgijanca koji je izlazio iz autobusa negde oko 1910. godine. Očito je bio pomalo čudan u svom izgledu, sa tim neobičnim brkovima i ciničnim izrazom lica. Prvo pojavljivanje njegovog izmišljenog dubleta u „Tajanstvenom događaju u Stajlsu‟ će biti prvo u nizu od 40 romana.
3. Nije voljela nasilje
Iako je ubistvo neophodno za zaplet kriminalističkog romana, Agatin metod za taj čin je bilo trovanje. Tokom rata je radila u bolnici i dobro je poznavala sastav lekova. Njeni protagonisti retko kada nose oružje, a njena dva najpoznatija detektiva, gospođica Marpl i Herkul Poaro, su, zapravo, bili pacifisti.
4. Nije voljela da se slika
Iako nije važila za osobu stidljivu pred objektivom, naprotiv, često se fotografisala na svojim putovanjima, izgleda da nije voljela da joj slike budu na koricama knjiga, čak je insistirala da i ne liče na nju. Kao da nije željela da bude prepoznata u javnosti.
5. Zaklela se na pisanje detektivskih romana
Londonski detektivski klub, ili drugačije Poznati detektivski klub, osnovan 1928. predstavljao je udruženje uvaženih pisaca kriminalističkih romana. Članovi bi se „svečano zaklinjali“ da nikada neće skrivati najbitnije činjenice od svojih čitalaca, te da nikada neće koristiti potpuno izmišljene vrste otrova za ubistva. Agata je bila uvaženi član, i 1956. preuzela je ulogu počasnog predsjednika, ali pod jednim uslovom: da nikada ne drži govore.
6. Obožavala je surfovanje
Zamisliti Agatu Kristi kako piše kriminalističke romane je vrlo lako, ali postojao je i period kada ste Agatu mogli vidjeti kako jaše na talasima! Zajedno sa svojim suprugom, otisnula se na putovanje 1922. krenuvši od Južne Afrike, pa sve do Honolulua. Na tom putovanju su polako usavršavali svoju sposobnost na surferskim daskama; neki čak vjeruju da su njih dvoje prvi Britanci koji su surfovali u stajaćem položaju na dasci.
7. Silno se trudila da počne da puši
Iako je ubrzo dobilo reputaciju da ubija svoje ljubitelje, pušenje cigareta je nekada bilo cjenjena osobina i bilo je neobično ako ne biste povukli koji dim. Ubrzo nakon završetka Prvog svjetskog rata, Agata je izjavila da je bila razočarana jer nikada nije uspjela da usvoji ovu naviku, premda je pokušavala.
8. Obožavala je i arheologiju
Nakon razvoda od, navodno, nasilnog Arčija, Kristijeva se 1930. udala za arheologa Maksa Melovena i pridružila mu se na ekspedicijama u Siriji i Iraku. Izdavačka kuća Harper Kolins je 2015. objavila njene, dugo zaboravljene, putopisne memoare „Hajde reci kako živiš‟. Iako je pratila svog supruga prilikom njegovih iskopavanja, sama nikada nije prestajala da radi; njihov omiljeni način putovanja je bio Orijent ekspresom, što ju je vjerovatno i navelo na ideju da napiše „Ubistvo u Orijent ekspresu‟.
9. Bar jedna osoba iz stvarnog života je poslužila kao inspiracija za žrtvu u romanu
U vreme kada se udala za Melovena, on je bio asistent čuvenom aheologu ser Leonardu Vuliju. Njihovo venčanje je uznemirilo Vulijevu suprugu i ona nikako nije htjela da dopusti da Agata boravi u arheološkom kampu u Mesopotamiji, pa je Meloven bio primoran da svako veče hvata voz za Bagdad kako bi vidio svoju suprugu. Agata je ubrzo napisala „Ubistvo u Mesopotamiji‟, a žrtva je bila žena jednog glavnog arheologa koja je nasmrt udarena prastarim topuzom. Posvetila je knjigu Vulijevima koji se nikada više nisu priključili Melovenu na ekspediciji.
10. Možete da iznajmite njenu staru kuću
Ako vam je obitavanje u istom prostoru gde je živela i Agata Kristi jedna od stavki na listi stvari koje biste uradili, njen dom u Devonširu je dostupan za izdavanje. Ovo vijekovima staro zdanje bilo je njeno sklonište pedesetih godina XX veka; neki dijelovi kuće su za izdavanje pojedincima ili grupama po cijeni od 500 dolara za noć. U kući se još uvijek nalaze namještaj i klavir koji su pripadali autorki.
Izvor: link.
