Ruski klasici koje trebate bar jednom u životu pročitati

Ruski klasici koje trebate bar jednom u životu pročitati

Ruski klasici koje trebate bar jednom u životu pročitati

Mnoštvo ovih knjiga možete pronaći u nastavnim planovima i programima raznih srednjih škola. Ruske klasike iz perioda romantizma i realizma mnogi kritičari smatraju jednim od najboljih ostvarenja u istoriji književnosti. Naime, to su knjige koje nas uvijek vraćaju u nedokučive prostore, iz njih crpimo neopisivu snagu riječi i emocija. Upravo zbog toga se one nalaze na listi knjiga koje svi mi moramo bar jednom u životu pročitati. Za vas predstavljamo nekoliko ruskih klasika 19. i 20. vijeka.

     1. Ivan Gončarov: Oblomov

Tatjana Tolstoj je jednom napisala: Ko želi razumjeti rusku dušu, za početak treba pročitati ‘Oblomova’. I upravo se zato on nalazi prvi na ovoj listi. Gončarovljev junak Ilja Iljič Oblomov živi na imanju koje je naslijedio i za koje sam nije ništa napravio. Samim time, ono mu ne donosi nikakav prihod, a on osjeća neizmjernu letargiju. Ležanje mu je prirodno stanje, a zbog vlastitih strahova ne uspijeva se ostvariti niti na jednom životnom polju. On je tipični predstavnik tzv. suvišnog čovjeka, osobe koja je puna talenta i mogućnosti, ali ih ne iskorištava. Riječ je o jednom od najboljih društveno-psiholoških romana ikada napisanih.

     2. Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna

Dostojevski je bio iznimno cijenjen kao autor još tokom svog života, čemu je u mnogome doprinijela njegova supruga Ana, a nakon smrti njegova djela su postala jednima od najboljih klasika svih vremena. Mnogima je najdraži njegov kultni realističko-modernistički roman Zločin i kazna, u kojem, kroz lik mladića Raskoljnikova, progovara o problemima zločina i kazne, grijeha i traženja pravde, ispaštanju siromašnih, osiromašenom plemstvu i mračnoj petrogradskoj stvarnosti onog doba. Roman počinje Raskoljnikovim ubistvom stare lihvarice, čijim novcem je on namjeravao pomoći svima onima koji ga nemaju – Marmeladovima, svojoj porodici i sebi, a ostatak romana zamišljen je kao, prije svega, roman ideje, čemu su podređeni i likovi i fabula, dok je elementima unutrašnjih monologa Dostojevski već zakoračio u epohu modernizma.

     3. Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina

Veliki Tolstoj u nezaobilaznoj Ani Karenjini daje prikaz ruskog društva sedamdesetih godina 19. vijeka kroz slike ljubavi kao temeljnog pokretača ljudskih života, i to kroz tri različita braka i jednu vanbračnu vezu. Također, detaljno raspravlja o religiji, položaju ruskog seljaka u društvu i traženju smisla života, a sve to kroz lik Levina kao protivtežu Ani. Slojevitost ovog djela potvrđuje i to što ga je žanrovski teško definisati kao jednu vrstu romana, jer se u njemu prepliću elementi filozofskog, psihološkog, ljubavnog i društvenog romana, te romana karaktera. Kroz ovu žanrovsku isprepletenost Tolstoj je uspio stvoriti likove koji kao da su zaista od krvi i mesa, koji svi redom u sebi imaju i dobre i loše osobine, potpuno suprotno postupcima karakterizacije likova u ranijim književnim epohama, što je bilo pravo osvježenje nakon dotadašnjih idealiziranih likova, jer, na koncu, idealne osobe ne postoje.

     4. Mihail Jurjevič Ljermontov: Junak našeg doba

Ljermontov je napisao prvi psihološki roman ruske književnosti, još u epohi romantizma. Pet pripovijetki je povezano protagonistom Pečorinom, carskim oficirom i plemićem, koji je još jedan u nizu primjera suvišnog čovjeka. Za razliku od ranije pomenutih Tolstoja ili Dostojevskog, Ljermontov čitavu radnju smiješta na rusko selo, na Kavkazu, daleko od prave civilizacije. Njegov roman odiše i tzv. svjetskom bolju, koja se prvi put javila u njemačkom romantizmu. Svi postupci glavnog junaka povremeno nas mogu izbaciti iz takta, no jednako tako nas i dalje nevjerojatno privlače. Njegova poigravanja Belom i Mery, igranje ruskog ruleta sa smrću i izazovi koji postavlja sam sebi, prikovaće vas za ove stranice.

     5. Ivan Sergejević Turgenjev: Očevi i djeca

Književnik koji je mnogima poznatiji po zbirci novela Lovčevi zapisi, sav svoj talent je pokazao u romanu u kojem je želio izložiti nihilizam u Ruskom Carstvu. To je bio jedan od prvih romana koji je vrlo brzo postao popularan izvan ruskih granica, a nadahnuo je i Dostojevskog, iako je u svojoj kasnijoj stvaralačkoj fazi bio oštro protiv Turgenjevljevih svjetonazora. U romanu pratimo mladog naučnika Jevgenija Vasiljiča Bazarova, koji ne vjeruje u tradicionalne ruske vrijednosti nametane generacijama. U društvu prijatelja s fakulteta Arkadija upoznaje plemkinju Anu u koju se obojica zaljubljuju, ali je ni jedan ne osvaja. Ipak, njihovo prijateljstvo je načeto, pa se Bazarov vraća u roditeljski dom, gdje pokušava pronaći samog sebe i smisao života, uvijek gledajući na život kao matematičku formulu.

 

Autor članka: predavač ruskog jezika Ajla Kurahović