Japanci tradicionalno cijene harmoniju, uljudnost, poštovanje starijih, samokontrolu, integritet, poštovanje, skromnost, marljivost, strpljenje, upornost i vrijedan rad. Posvećeni su obrazovanju, vjeruju u red i stabilnost, sa posebnim naglaskom na obaveze prema zajednici. Skloni su konsultacijama i konsenzusu oko otvorenog sukoba i radije izbjegavaju nesporazume. Ove vrijednosti dijele svi Azijci i njima se uče djeca od vrtića pa nadalje.
Tradicionalne japanske vrijednosti okreću se oko ponosa, časti, odgovornosti, napornog rada, požrtvovanosti, lojalnosti i skromnosti. Lojalnost, obaveza, požrtvovanje i “mono no aware”- svijest o prolaznosti života i stvari, sa elementom natprirodnog osnovne su teme u japanskoj klasičnoj književnosti i pozorištu.
Za razliku između japanskog i zapadnjačkog načina razmišljanja, japanski pisac Haruki Murakami je rekao: “Kod Japanaca postoji drugačije shvatanje vremena, to je poput neke vrste strpljenja. Japanci posebnu pažnju pridaju osluškivanju tišine i zvuka”. Međutim, mladi u Japanu sve manje pridaju značaja tradicionalnim vrijednostima, a razlike u ponašanju između njih i mladih sa Zapada skoro da uopšte ne postoje.
Azijski karakter
Može se reći da su Azijci više iskreni od, na primjer, Amerikanaca. Takođe, može se tvrditi da je manje vjerovatno da će izraziti bijes ili jake emocije u javnosti, upravo zbog toga što budizam ohrabruje da držite svoje emocije i strasti pod kontrolom jer to pokazuje snagu. Ljudi iz Azije su i više skloni tome da dijele svoj lični prostor sa drugima, pošto u Aziji privatnost skoro da ne postoji. Ljudi žive zajedno i navikli su na to da uvijek oko sebe imaju nekoga. U studiji koja je sprovedena 2008. godine, Japanci su upitani jesu li srećni, a samo 10 procenata je dalo negativan odgovor. Za Japance sreća dolazi od ispunjavanja očekivanja porodice, društvenih odgovornosti, samodiscipline, saradnje i jednostavnosti. Na pitanje šta ih čini najsrećnijim, mnogi Japanci su odgovorili: ukusan obrok.
Osjećaj sramote u Japanu
Japanci su generalno veoma stidljivi i ne vole da se osjećaju osramoćeno. Održavanje dostojanstva i izbjegavanje neprijatnosti su veoma važni u Japanu. “Meiwaku” je japanska riječ koja se odnosi na sramotu i nevolje u grupi koje je izazvao pojedinac. Ako neko radi nešto što se doživljava kao loše, to ne donosi sramotu samo tom pojedincu, već i njegovoj porodici, kolektivu u kom radi, školi itd. Ako neki radnik u banci, na primjer, pronevjeri novac, to donosi sramotu ne samo njemu, već i njegovoj ženi, djeci ili bilo kome ko je na neki način povezan sa njim. Ukoliko član školskog tima uradi nešto loše, cijela ekipa se kažnjava, najčešće brijanjem glave. Japanci su učeni da se njihovi postupci odražavaju ne samo na njih i njihove porodice, već i na cijelu zemlju. Tako na primjer, kada je čuvena Yoko Ono kao mala prvi put otišla u posjetu Americi, majka joj je tada rekla: “Ako budeš bila bezobrazna niko neće pomisliti Yoko je loše dijete, misliće da su svi Japanci loši, tako da moraš biti pažljiva. Svako od nas je izaslanik svoje zemlje”.
Japanci mrze osjećaj sramote ili da se na bilo koji način osjete neprijatno. Za Japanca ne postoji ništa gore od “haji o sarasu”- izlaganje svoje sramote u javnosti i “haji shirazu”- osobe koja ne zna za sramotu. Djeca se kritikuju ne time da rade nešto kako ne valja, već da rade nešto što ljuti druge ljude.
Moral i logika u Japanu
Neki kažu da Japanci radije posmatraju svijet u pogledu čistog i prljavog, nego dobra i zla. Pod ovim se podrazumijeva to da postoji mala razlika u krivičnim djelima i grešnim djelima, u smislu da ne postoji velika moralna razlika između toga da li je neko počinio pljačku ili prevario suprugu.
Konfučijanske vrijednosti su tradicionalno bile temelj obrazovnog sistema i moralnog učenja. Neki naučnici kažu da su Japanci takvi kakvi jesu jer oni nikada nisu prihvatili duhovne vrijednosti prosvjetljenja koje su išle ruku pod ruku sa modernizacijom na Zapadu.
Japanski moral je zasnovan na povjerenju i uzajamnom poštovanju. “Hansei” opisuje unutrašnju refleksiju i sopstveni napredak poslije izvršenja nekog nesrećnog djela i preduzimanje mjera tako da se takvo djelo ne ponovi. Ima suprotno mišljenje od onoga kada se kaže “nemoj plakati za prosutim mlekom”. Studija je pokazala da roditelji i učitelji djece od 3 do 5 godina cijene “hansei” kao odlučujući za razvoj morala i jedan od osnova za nastanak “moralne osobe”. Tokom školovanja nastavnici drže redovne “hanseukai” časove diskusije o problemu koji je nastao.
Šinto i karakter
Jedna od osnovnih i najznačajnijih karakteristika šintoa je njegov naglasak na intuitivnosti, iskustvu i vjeri, koji se ne oslanjaju na teološke principe. Prema vjerskom učitelju Džofriju Perinderu, šinto rijetko postavlja pitanja i više se fokusira na osjećanje realnosti svojih bogova. Direktno iskustvo božanskog i osetljivo iskustvo misterije su za njih mnogo važniji od intelektualnog pristupa doktrinarnih sitničarenja. Šinto ohrabruje ljude da pomažu jedni drugima, da komuniciraju, poštuju svoje starije i duhove svojih predaka, kroz šinto ceremonije. Mnogi ritali uključuju zahvaljivanje sa implikacijom da će to donijeti dobre stvari u budućnosti. Za Japance, preuzimanje kontrole nad sopstvenom sudbinom je relativno novija ideja.
Šinto takođe uči ljude da gaje poštovanje prema prirodi. Usko vezano za ovo je koncept čistote koji je u samoj srži šintoizma. Postoji naglasak na spiritualnu i fizičku čistoću, stoga su mnogi obredi vezani za pročišćenje.
Pravičnost, osjećanja i elokvencija
Nepravičnost u Japanu se posmatra u smislu “zurui”- koji se ponekad prevodi kao dobijanje prednosti koristeći lukavost i “fukohei”- institucionalizovane nejednakosti kao što je polna diskriminacija. Osjećanja i namjere iza akcija su važne za Japance. Zapadnjaci imaju tendenciju da stave naglasak na rječitost i ubjeđivanje, dok su Japanci sumnjičavi kada je slatkorječivost u pitanju i vide je kao sredstvo za varanje i uzimanje prednosti.
Rizik, bojažljivost i osveta
Japanci su veoma bojažljivi. Oni se žale čak i na najmanji bol i brinu o sitnicama. Japanci su naučeni da gledaju dalje od opasnosti i da ne preuzimaju rizik.
Japanci vole osvetu i imaju veoma dugo pamćenje kada osjete da im je nanijeta nepravda. Kabuki predstave i tradicionalne narodne priče se uglavnom vrte oko nepravednih djela i osvete. Kao primjer može se navesti da je 2006. godine jedna žena dobila dvogodišnju zatvorsku kaznu pošto je svirala 24 časa kako bi se osvetila komšijama koji su se žalili da pravi previše buke klofanjem svog futona u 5 ujutru.
Naporan rad i “gambaru” u Japanu
“Gambatte” i “gambaru” su riječi koje se najčešće koriste u Japanu. One otprilike znače – “ne odustaj, nastavi da pokušavaš i samo naprijed”. Koriste se da opišu najiskrenije napore i podrazumijevaju da ishod napora nije ni približno važan kao trud koji ste uložili.
Japanci su veoma energični. Zubarski radnici, konobari, đubretari jurcaju kada rade i to upravo zbog toga što se na neki način osjećaju krivim kada ne rade ništa. Japanci imaju vrlo malo strpljenja za ljude koji su lijeni, krše obećanja ili se ne trude do maksimuma. Loša usluga je za njih poput uvrede. Japanci vrijedno rade čak i na dane kada su slobodni: marljivo peru svoje automobile, bave se baštovanstvom i u to ulažu jednaki napor i volju kao kada su na poslu. Veliki akcenat se stavlja na popunjavanje slobodnog vremena. Djeca se u školi uče da je naporan rad vrlina, vole da pomažu i to rade sa velikim entuzijazmom i zadovoljstvom.
Emocije i stres
Iako spolja izgledaju mirno i staloženo, Japanci su veoma osjetljivi i lako ih dodirne tuđa patnja. Japanci nisu stidljivi oko plakanja u javnosti. Sumo rvači plaču kada im isjeku repove, što obilježava njihovo zvanično povlačenje. Jedna studija iz 2008. godine je pokazala da je 70 procenata Japanaca zabrinuto oko svoje budućnosti. Za Japance, uzimanje sudbine u svoje ruke, kao što smo rekli, relativno je novija ideja. “Shikata ga nai”- “ne možeš ništa da uradiš povodom toga”, zajednički je izraz koji se koristi da se opiše uzaludnost svega toga. Prema šintoističkom sujeverju, ako pitate “šta ako…”, to pitanje će se obistiniti.
Preuzeto sa www.tagai.rs
